Blog Archives

Povijest

Veza Zagreba i rijeke Save oduvijek je određena poplavama. Najpoznatija poplava dogodila se 1964. godine nakon čega je, uz suradnju Ujedinjenih naroda, izgrađen i uspostavljen sustav zaštite od poplave srednjeg Posavlja. Taj sustav nikad nije dovršen u obliku u kojem je projektiran, ostavljajući dio Posavlja uzvodno i nizvodno od Zagreba djelomično nezaštićenim od poplava.

 Poplava 1964

 

Postojeći sustav obrane od poplave projektiran je na način da se pri vodnome valu većina vode provodi kroz grad Zagreb. Kroz Zagreb se prostire 200 m poplavne zone omeđene nasipima i 100 m korita rijeke, čime je grad podijeljen na dva dijela. Višak vode, koji ne može proći kroz Zagreb, ispušta se u odteretni kanal Sava-Odra i dalje u Odransko polje.

Srebrenovic

 

U međuvremenu Sava je uzvodno regulirana izgradnjom niza hidroelektrana što je neizbježno utjecalo na Savu i korito s hrvatske strane granice. Dno korita rijeke se snižava, čime počinje negativno utjecati na razinu podzemnih voda zagrebačkog i samoborskog vodonosnika. Nastavak ovakvog stanja dovodi u pitanje opskrbu Zagreba pitkom vodom.

Sigurnost od poplave u novim uvjetima niža je od očekivane te je sustavu potrebna hitna rekonstrukcija. Urbanistički, transportni i energetski potencijali rijeke Save na području od Siska do granice s Republikom Slovenijom trenutačno su uglavnom neiskorišteni.

Stara koncepcija

 

Do 2003. godine razvijeno je nekoliko koncepcija programa Zagreb na Savi, ali sve su uključivale prolazak vodnog vala kroz grad Zagreb te drukčiji oblik zaštite i korištenja rijeke Save. Nova koncepcija razvijena je 2013. te za razliku od dosadašnjih predviđa odvođenje velikih vodnih valova mimo grada Zagreba odteretnim kanalom Sava-Sava. Razvojem nove koncepcije dobila se još jedna varijanta te je potrebno usporediti dosad napravljeno i odlučiti koji je najbolji način zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save od granice s Republikom Slovenijom do Siska.