Postojeći sustav obrane od poplave projektiran je na način da se pri vodnome valu većina vode provodi kroz grad Zagreb. Kroz Zagreb se prostire 200 m poplavne zone omeđene nasipima i 100 m korita rijeke, čime je grad podijeljen na dva dijela. Višak vode, koji ne može proći kroz Zagreb, ispušta se u odteretni kanal Sava-Odra i dalje u Odransko polje.

U međuvremenu Sava je uzvodno regulirana izgradnjom niza hidroelektrana što je neizbježno utjecalo na Savu i korito s hrvatske strane granice. Dno korita rijeke se snižava, čime počinje negativno utjecati na razinu podzemnih voda zagrebačkog i samoborskog vodonosnika. Nastavak ovakvog stanja dovodi u pitanje opskrbu Zagreba pitkom vodom.

Sigurnost od poplave u novim uvjetima niža je od očekivane te je sustavu potrebna hitna rekonstrukcija. Urbanistički, transportni i energetski potencijali rijeke Save na području od Siska do granice s Republikom Slovenijom trenutačno su uglavnom neiskorišteni.

Do 2003. godine razvijeno je nekoliko koncepcija programa Zagreb na Savi, ali sve su uključivale prolazak vodnog vala kroz grad Zagreb te drukčiji oblik zaštite i korištenja rijeke Save. Nova koncepcija razvijena je 2013. te za razliku od dosadašnjih predviđa odvođenje velikih vodnih valova mimo grada Zagreba odteretnim kanalom Sava-Sava.